Brodski dnevnik jedne vijecnice

11.10.2012.

Razočarali ste me Gradonačelniče!

Grad Sarajevo, kao uostalom i Bosna i Hercegovina, više nema ni kapaciteta niti interesa da stvara velikane umjetnosti, nauke i sporta koji svojom međunarodnom slavom doprinose imidžu svog grada i svoje države. Uspješne umjetnice i umjetnici, šampionke i šampioni sporta, književnosti, matematike i svih drugih oblasti uspijevaju samo na osnovu svog truda, upornosti i podrške koja ako stiže, onda je, po pravilu iz inostranstva.

Red bi bio, da se onda Grad Sarajevo bar zna oprostiti od postojećih velikana onako kako im to doliči.

Mersad Berber, dobitnik šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva i likovni umjetnik globalnog renomea, ispraćen je u Sarajevu u jednoj od najmanjih umjetničkih galerija. Uz svo poštovanje i zahvalnost sjajnim govornicama i govornicima koji su nas podsjetili na uspjehe Mersada Berbera u zemlji i inostranstvu, ne sjećam se kada sam bila na komemoraciji koja nije bila tužna samo zbog tog tužnog povoda okupljanja, već zbog uslova u kojem se dešava.

Uopšte više nije bitno ko je bio tako neiskusan ili nesavjestan da Berbera ispraća u jednoj od najmanjih umjetničkih galerija, već zašto Grad Sarajevo nije bio u stanju da svog velikana i dobitnika šestoaprilske nagrade pozdravi na nivou koji on zaslužuje.

Izbori su prošli, nema se potrebe više pokazivati i dobijati nezaslužene poene kod građana...

Gradonačelniče, ne treba imenu i djelu Mersada Berbera jedno Sarajevo, već Gradu Sarajevu treba renome jednog Mersada Berbera!

05.08.2012.

Moj san - za budućnost, nadam se da će osvanuti brže nego se čini

Puno toga čovjek poželi u jednom životu, ma šta životu, u jednom danu..."Sanjam da sam na moru...sanjam novi posao...sanjam da mi plata dođe na vrijeme...sanjam da mi kćerka završi peticom..."

Ja imam jedan san za koji se borim svaki dan i kroz sve što kažem.

Sanjam da u Bosni i Hercegovini, na Balkanu, u Evropi, na svijetu osvane jedan dan od 24 sata u kojem ni jedna djevojčica, djevojka ni žena nije silovana. Sanjam da onda naiđu takva dva dana, pa tri, pa cijela sedmica, pa mjesec, sve dok ne dođe jedna Nova godina na kojoj ćemo čestitati godinu u kojoj silovanja nije bilo.

Sanjala bih ja da ne bude silovanja nikako. Ali kažem silovanje djevojčice, djevojke i žene zato što to nosi jednu težinu, jednu predodređenost biološkim spolom, jedan strah od momenta kada se rodi da joj se to ne desi. "Vrati se na vrijeme...nemoj hodati pored parka noću...pokucaj na prozor prije nego uđeš u naš haustor...nemoj nepoznatim muškarcima u liftu okretati leđa..." Od prvih samostalnih koraka u život, ta mala žena, djevojčica, je opasan strahom i obavezom da se čuva silovanja. Čemu inače služe sve te upute, zabrane i upozorenja?

Sanjala bih ja i da ne bude nasilja nad ženama, djecom, osobama s invaliditetom, muškarcima, ukradenim životima. Ali ako postoji životno iskustvo koje vam s tijela odere kožu i ostavi vas zauvijek ranjivima, onda je to silovanje. Ako postoji događaj zbog kojeg vas društvo drugačije gleda, sumnja u istinitost vaše priče i pita se da li ste to tražili, onda je to silovanje. Ako postoji trauma koja vas onemogući da funkcionišete kao prije, da funkcionišete ikako, onda je to silovanje. Čast svim onim ženama, djevojkama i djevojčicama koje su to životno iskustvo pobijedile i koje kroče ponosno i visoko podignute glave, ali kao što kaže jedna "Mi se pretvaramo da smo jake, ali samo mi znamo kako nam je!"

Sanjam da silovanje prestane, kao što se mogu prestati proizvoditi nagazne mine, kao što se harmonizacijom s EU standardima mogu promijeniti cijela proizvodna i administrativna postrojenja, kao što se može oboriti svjetski rekord u plivanju. I vjerujem da može!

Krećemo malim koracima, od stvari koje vam se ne čine značajnim, ali nose važne poruke zbog kojih silovanje bude moguće i zbog kojih se desi.

Prvi korak je da se žena ne tretira kao manje snažna, jer time je opisujete i pečatite kao slabiju, zbog njene "nježnosti" nesposobniju, tj. prijemćiviju da bude žrtva. Mislite i govorite sve ono zbog čega i žene i muškarci jesu jednako snažni. Zaboravite da postoji "slabiji spol" jer i ne postoji. Ako se smatra slabijom teže će se suprotstaviti ili progovoriti o nasilju koje joj se desilo.

Drugi korak je da se žena tretira kao jednako sposobna. Jer i muškarci i žene, pod jednakim uslovima, mogu ostvariti jednako dobre rezultate u biznisu, sportu, obrazovanju, porodici. Nemojte pričati viceve o plavušama, jer time produžavate uvrijženo mišljenje da žene nisu sposobne i da su glupe. Plavuša iz tih viceva zapravo je jedna maska iza koje se kriju sve žene.

Treći korak je da se tijelo žene poštuje. Dozvolite ženi da upravlja svojim tijelom i donosi odluke o svom tijelu. Dozvolite joj to kroz zakone i zdravstvene usluge, ali i društvena očekivanja. Nemojte tijelo žene koristiti kao reklamni mamac, naravno da je lijepo, naravno da izaziva uzahe, ali nije za prodaju!

Četvrti korak je pružite ženi mogućnost da u društvu zauzme mjesto koje joj pripada i koje ona želi. Društvo mora da se pita zašto je samo svaki četvrti privrednik žena, a imamo fantastičnih privrednica, zašto je svaki 5 političar žena, samo 40% od radno sposobnih žena zaposleno? Dozvolite ženi da bude direktorica i ministrica i avijatičarka, ali i domaćica čiji će se rad jednako vrednovati.

I zato, drage kolege a i neke kolegice, sljedeći put kada se budem borila da negdje piše i građanin i građanka, nemojte molim vas, to odbaciti svojim argumentima teorija jezika i gramatike, jer iza prava da budem građanka i studentica i vlasnica i urednica, stoji puno ozbiljnija priča, koja nas može koštati životnog iskustva koje se zove silovanje.

Jer oduzmite ova četiri koraka, ove četiri mogućnosti djevojčicama, djevojkama i ženama, i stvarate društvo u kojem je ona jednoobrazno i unaprijed definisana kao žrtva, bezvrijedna, neznačajna, slaba i s tijelom s kojim svako može raspolagati kako hoće.

Imate li sestru? Kćerku? Majku? Djevojku? Šta im želite? Da li možete sanjati sa mnom da im se silovanje nikada ne desi?

Peti korak je...šta Vi predlažete da se silovanje u 2013.g. ne desi za onih 200,000 djevojčica, djevojaka i žena kojima se desilo 2011 godine, ne uključujući u tu statistiku npr. Kinu i ratna silovanja? ne uključujući one koje nisu smjele, znale ili mogle da to prijave?

09.12.2011.

Sekularni ili vjerski Grad Sarajevo

Do koje mjere su se projekti političkih nacionalističkih ideologija u Bosni i Hercegovini, na svim svojim nivoima vlasti, priljubili u okvire jedne vjerske države?
Pitam se o ovome kad god mi stignu čestitke od Gradonačelnika Gradskog vijeća Sarajeva, od Predsjedavajućeg Gradskog vijeća i obje mu zamjenice-ka. Pitam se zašto dobijam čestitku za vjerski praznik od ljudi koji nisu vjerski poglavari? Prije bi mi bilo prirodno da čestitku dobijem za 25. novembar, Dan državnosti BiH, ili 1. mart Dan nezavisnosti BiH, ili 6. april Dan oslobođenja Grada Sarajeva, ili 8. mart Međunarodni dan žena BiH, ili za Novu Godinu?
Bila sam slobodna konsultovati se sa kolegama i kolegicama na Kolegiju Gradskog vijeća Grada Sarajeva u pripremi za posljednju sjednicu u 2011.g. To je običaj kada želite da predložite neku inicijativu za koju ćete tražiti da se izjasni cijelo Gradsko vijeće - da se prodiskutuje kroz klubove vijećnika-ca, kako bi znali da li ćete dobiti podršku a i da se uštedi na vremenu - da zadnja tačka vijećničkih inicijativa ne traje u beskraj.
I kažem tako kako ću predložiti da Gradonačelnik i zakonodavne predstavnice-ci Grada ne šalju čestitke za vjerske praznike, jer im to nije posao, jer to šalje pogrešnu poruku, kao da smo vjerska a ne sekularna država. Da i rekla sam kako, s obzirom ko je na vlasti u Gradu, nije primjereno da se bavi vjerskim stvarima i pitanjima.
Neću vam reći kakve su bile reakcije pojedinačno jer smatram da su svi govorili iz neke "prijateljske" perspektive i nisu davali izjave za javnost, pa ću to poštivati. Ali ću vam reći šta je bio krajnji savjet i stav. Mislila sam da će Gradonačelnik objeručke prihvatiti tu inicijativu, obradovati se, spomenuti uštedu papira, poštarine i čestitki... Bila sam neprijatno iznenađena. Komentari su bili: pogrešno ćete ljudi shvatiti, misliće da si protiv vjere, neće te podržati vijećnici, ako ti nećeš čestitku nećemo ti je slati (13 godina niko nije takav zahtjev postavio)...
Da i umalo da zaboravim reklo se čak i da ne zaboravim da u jednoj slobodnoj, najdemokratskijoj SAD, predsjednik Obama redovno čestita sve vjerske praznike. To što su demokratska država ne znači da će im ikada predsjenica-ik moći biti neko ko nije hrišćanin. Moći će biti afro-amerikanac, moći će biti žena, ali znamo šta na dolaru piše.
Pa i jesam protiv vjere u institucijama vlasti, bile one zakonodavne ili izvršne ili sudske...Neka me ne podrže vijećnici i vijećnice pa neka se vidi koliko su oni građani i građanke ili vjernici i vjernice Gradskog vijeća Grada Sarajeva. Ne radi se ovdje o ličnom pitanju da li želim čestitku ili ne, već se radi o principu i mandatu Grada Sarajeva i Gradskog vijeća kojem pripadam.
Građanskog se stide, vjersko slave...pa čak i u tom proslavljenom "multietičkom Sarajevu", tom "evropskom Jerusalimu", tom glavnom gradu građana i građanki Bosne i Hercegovine.
Laku noć, Grade Sarajevo!


Stariji postovi

Brodski dnevnik jedne vijecnice